Slaba komunikacija među partnerima u braku ili ljubavnom odnosu može, kao što to drugi tvrde, biti izvor nesporazuma i sukoba, iako nije jako vjerojatno da su dvoje ljudi koji su se zaljubili, ušli u vezu, pa i brak, odjednom zaboravili kako se komunicira. Najčešće se radi o nekom drugom uzroku, zbog kojeg je komunikacija odjednom postala loša. Vjerojatno partneri ili jedan od njih više i ne žele komunicirati, pa najčešće više i ne slušaju što onaj drugi govori. U takvom je slučaju nemoguće izbjeći sukobe, jer se uopće i ne razmišlja o uzrocima sukoba, niti se bez razgovora može raditi na njihovom stvarnom uklanjanju.

Često pretpostavljamo da ako nam netko ne odgovori na ono što smo rekli, to znači da nas nije ni slušao, a možda samo o tome ne želi govoriti. Ili pretpostavljamo da se u takvim situacijama, slaže s nama, a on šuti upravo zato što se ne slaže. Dobra komunikacija značila bi da u takvim slučajevima uvijek možemo partnera pitati o čemu se radi i dobiti odgovor, ali međuljudski odnosi nikada nisu tako jednostavni, pa ustrajanje u traženju odgovora može postati izvor novog sukoba.

Uvijek bismo se prilikom slušanja trebali usredotočiti na sadržaj, neovisno o tome tko govori, kako bismo smanjili unos naših sudova u toj osobi ili čak naših emocija prema njoj u trenutačno interpretiranje onog što je rekla. Kad nam netko nešto govori, često već nakon prvih nekoliko riječi pretpostavljamo što će uslijediti i unaprijed to interpretiramo. To dakako, može biti pogrešno, ali ćemo u sjećanju zadržati upravo tu pogrešnu interpretaciju, a ne ono što nam je osoba stvarno rekla. Takva različita sjećanja na isti odgovor mogu tada biti izvor baš žestokih sukoba. Iskreni interes za život našeg partnera, najbolja je osnovica za postupnu izgradnju prijateljstva, koje tada na neki način čini protustresnu strukturu ljubavi.