Sveprisutna neiskrenost u ljubavnim odnosima zaslužna je za još jednu zabludu u vezi koja tvrdi da ljubav ima rok trajanja. Ljubav definitivno nema rok trajanja, ali iluzija ima, čak i za majstore samozavaravanja. Ono što oni spominju je zapravo dijagnoza odnosa nastalih i njegovanih u iluziji, a ne ljubavi.

Takvi odnosi definitivno u jednom trenutku prestanu funkcionirati, jer nitko ne može imati masku dvadeset i četiri sata na dan. Kada se dogodi skidanje maske, ne nestaje ljubav, jer ona nikada nije ni postojala, nego nestaje iluzija ljubavi s obzirom na to da tek tada shvaćamo da osobu koju smo voljeli, zapravo nije ta osoba. Tek tada shvaćamo da smo na partnerovu ili svoju inicijativu izgradili neku sliku o partneru koja baš i nema veze sa stvarnošću. Ne znajući kakve će to imati posljedica, mnogi čak i tada odluče ne gledati stvarnost, nego vraćaju svoju masku na lice, partner učini isto i tako žive sretno do kraja iluzije.

Ljubav nema rok trajanja, jer je ona vječna. Nemoguće je prestati voljeti nekoga koga smo istinski voljeli. Ta ljubav nakon nekog vremena može drugačije izgledati, moguće je i da više nismo u partnerskom odnosu, ali je nemoguće da ljubav nestane. Ona može promijeniti oblik, ali sve što je jednom spojeno ljubavlju, ostaje vječno spojeno. Ljubav doista ne zna umrijeti, ali iluzija umire. Nemoguće je prestati voljeti nekoga koga smo istinski voljeli. Ali je itekako moguće prestati osjećati nešto što smo pogrešno nazivali ljubavlju, prema osobi koju zapravo nismo ni poznavali.