Svi ljubavnici vjeruju kako su imali sreće i pronašli nekoga posebnog. Nitko se nikada nije osjećao kao tada, misle da nitko nikada nije iskusio takvu ljubav. Da bismo pokazali kako ljubavni partner odjekuje naše djetinjstvo i ispunjava naše izgubljene dijelove, moramo samo pogledati četiri fenomena koja se ukalupljena u ono što se doima univerzalnim jezikom ljubavi.

Prepoznavanje-to je onaj jedinstveni osjećaj koji ljubavnici imaju, čak i na prvom i drugom susretu, čak i ako smo se tak upoznali, imamo osjećaj da se već poznajemo. Taj osjećaj poznatosti proizlazi iz sličnosti njihove nove ljubavi s podsvjesnom slikom njihovih skrbnika.

Bezvremenost-ne sjećaju se vremena dok se nisu poznavali, kažu ljubavnici iako su zajedno tek par dana ili tjedana. Njihovi su stari mozgovi spojili sliku njihova ljubavnika, sa slikom njihovih skrbnika, svijajući sadašnjost u prošlost.

Ponovno spajanje-više se ne osjećaju prazno ili usamljeno, s partnerom se osjećaju cjelovito i spojeno, govore nakon sve više i više vremen provedenog zajedno. Oni su pronašli jedno u drugome ono što im nedostaje u njima samima. Dvoje nepotpunih ljudi, postalo je cjelovitima, privremeno.

Nužnost-u odnos se uvuče opsesivna kvaliteta i voljena osoba postaje ključnom za osjećaj sigurnosti i opstanka. Ne mogu zamisliti kakav bi svijet bio bez njihovog partnera.